Crkva svetog Josipa u Grubišnom Polju

O povijesti crkve ne znamo mnogo jer se u izvorima spominje katolička župa prije Turaka koji su nadirali tijekom 15. i 16. stoljeća. Grubišno Polje (de Grobozyncz) kao župa sa župnikom datira u 1495. godinu, dok  je 1501. godine navedeno ime župnika Mihaela.

Nakon turskog povlačenja, naselje Grubišno Polje bilo je razasuto daleko od puteva te je carica i kraljica Marija Terezija (1740.-1780.) uslijed svojih reformi odredila gradnju kuća uz cestu prema Virovitici. U tom duhu sagrađena je i katolička crkva 1782. godine u samom središtu naselja te je posvećena sv. Josipu kao zaštitniku.

Sv. Josip zaštitnik je Crkve, očeva, muževa, tesara, stolara i svih radnika, obrtnika i umirućih.

Godine 1687. Hrvatski je sabor izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda, a bio je zaštitnik i Habsburške Monarhije u sklopu koje je bila i Hrvatska. Svake godine do dana današnjeg vjernici u crkvi sv. Josipa  svetkuju ovaj blagdan 19. ožujka.

Zabilježeno je da su troškovi gradnje crkve i uzdržavanje župnika podmirivani iz državne blagajne.

Od 1780. godine vlast u Habsburškoj Monarhiji preuzima Josip II., sin carice i kraljice Marije Terezije. Grubišno Polje je njegovom carskom Poveljom 1786. godine dobilo mogućnost održavanja sajmova, što je bio preduvjet za razvoj trgovačkog naselja. Jedan od sajmova održavao se na blagdan Sv. Josipa.

Prošlost Grubišnog Polja i crkve sv. Josipa možemo pratiti zahvaljujući Spomenici katoličke crkve od osnivanja grubišnopoljske župe 1782. godine. Spomenicu je započeo župnik Ivan Kelle. Prvih pedeset devet stranica pisano je latinskim, a kasnije hrvatskim jezikom. Prema Spomenici i matičnim knjigama, grubišnopoljskom župom od osnivanja 1782. godine rukovodili su mnogi zaslužni svećenici počevši s Vitusom Ramonjakom dok 1887. godine  dolazi  najpoznatiji po zaslugama, Ivan Nepomuk Jemeršić kao dvadeset i prvi župnik. 

Jemeršić je središnja osoba zaslužna za daljnji razvoj mjesta i župne crkve. Godine 1825. doseljavaju u župu Česi, nešto kasnije Mađari i Nijemci te se broj stanovnika povećava.

Jemeršić stoga s još većim žarom kreće u obnovu crkve od 1902. do 1907. godine zahvaljujući dobrovoljnim prinosima naroda i župnikovih prijatelja. Crkvu je 1907. godine nakon unutarnje i vanjske obnove posvetio biskup dr. Ivan Krapac na blagdan Petra i Pavla i od tada se na taj dan obilježava posvećenje crkve. Crkvi je Jemeršić dao dograditi kapelu Majke Božje Lurdske te je nabavio crkveni inventar u tirolskom stilu. Godine 1905. akademski slikar Rojnik iz Beča oslikao je cijelu crkvu. Po Jemeršićevoj zamisli crkva odiše narodnim duhom što se vidi po natpisima, trobojnicama i šahovnicama.

U svetištu nalazi se glavni oltar sv. Josipa, a oltari sa strana posvećeni su Srcu Isusovom i Srcu Marijinom. Na desnoj strani nalazi se propovjedaonica s kipom sv. Mihaela na pokrovu. U kapelici Gospe Lurdske nedavnim pranjem zidova tijekom procesa restauracije otkrivena je slika sveca na jednoj strani i slika Isusova uzašašća na drugoj strani zida kraj spilje s Gospom.

Također se na zidovima kapele nalazi natpis kojim je ustanovljena svetkovina „Marinja“ posvećena Gospi i mramorna ploča s likom Ivana Nepomuka Jemeršića, trobojnicom te stihovima posvećenim župljanima. Na pjevalištu su 1930. godine nabavljene orgulje i harmonium.

U vrijeme Prvog svjetskog rata crkva je stradala od granate.

Jemeršićev drugi nasljednik  Petar Sivjanović stradao je 1946. godine kada ga je komunistička vlast osudila na smrt i objesila u Daruvaru kao „narodnog neprijatelja“. Crkvu je popravio 1951. godine  župnik  Ivan  Franjetić.

U vrijeme župnika Antuna Čorkovića crkva je 1989. godine izolirana od vlage, a 1990. godine obnovljena je fasada.

Crkva je ponosno izdržala ratni vihor 1991. godine koji je zahvatio i Grubišno Polje te bila izložena svakodnevnom granatiranju. U međuvremenu u crkvu je uvedeno centralno grijanje, a svoj doprinos daljem razvoju župe dao je župnik Josip Žagar s projektom izgradnje pastoralnog centra sa župnim stanom i dvoranom te projektnom dokumentacijom za crkvu u Velikim Zdencima. Župnik Imbro Valjak dovršio je izgradnju pastoralnog centra i predvodio radove na zdenačkoj crkvi do 2011. godine. Sadašnji  župnik Većeslav Magić  je 2012. godine dovršio obnovu krovišta crkve koje je financiralo ministarstvo kulture,  Grad Grubišno Polje i župljani. Crkva je u skladu s vremenom građena u barokno-klasicističkom stilu te je proglašena spomenikom kulture, pod zaštitom Konzervatorskog zavoda.

Naše putovanje kroz vrijeme, završit ćemo porukom u  stihovima koje nam je ostavio na ulazu u kapelu Gospe Lurdske, Ivan Nepomuk Jemeršić:
 

„Htio sam Vam za sve vijeke

Ostaviti dušu svoju,

Da u vjernom srcu Vašem

Uspomenu čuva moju….

Zato sam ju udahnuo

U ljepotu ovog hrama,

Da i onda, kada umrem,

Dugo živim među Vama!“

Ivan Nepomuk Jemeršić, župnik