Turistička ruta - Tragovima Ivana Nepomuka Jemersica
Dopustite da vas provedemo Grubišnim Poljem tragovima Ivana Nepomuka Jemeršića. Ivan Nepomuk Jemeršić bio je svećenik, prosvjetitelj, pedagog, arhivist i povjesničar, pčelar i ljubitelj ptica, vinogradar i voćar, ekolog i znalac hortikulture, gospodarstvenik i političar, putopisac, prevoditelj, filozof, pjesnik i književnik. Jemeršić je držao propovijedi i na češkom i mađarskom jeziku s obzirom na to da se 1888. godine u župu doselilo 50-60 čeških i otprilike isto toliko mađarskih obitelji. Grubišno Polje je zbog multinacionalnog stanovništva nazvao „malom Austrijom.“ Svojim radom i djelovanjem zaslužan je u najvećoj mjeri za današnji izgled grada Grubišnoga Polja.
Jeste li znali da je Grubišno Polje upravo u župnom dvoru posjetio hrvatski ban Khuen Hedervaryj 1891. godine.
Grubišnopoljski župljani su u pismu koje je sastavio učitelj Vjekoslav Klemen tražili od Nadbiskupskog duhovnog stola koji je prosljeđivao dalje prema Kraljevskoj zemaljskoj vladi i banu da kapelan Jemeršić bude proglašen župnikom. Pismo je potpisalo 233 župljana, međutim tadašnji ban Khuen Hedervary je ovaj zahtjev odbio.
Godine 1891. tadašnji hrvatski ban Khuen Hedervary putovao je tada Bjelovarsko-križevačkom županijom i posjetio Grubišno Polje i župnu crkvu sv. Josipa.
Jemeršić je tada bio privremeni upravitelj župe i tom dočeku nije prisustvovao .
Bana Hedervaryja dočekao je maslenjački vlastelin Izidor Majerski pripremivši u župnom dvoru svečanu gozbu. Dopremio je najfinije pokućstvo, najbolje vino i šampanjac te posebne kuharice. Jemeršića su kao „domaćina“ pozvali na svečanost iz susjedne kapelanske sobice te je od sviju bio burno pozdravljen i uzvratio oduševljenim govorom o povijesti banske časti u Hrvatskoj.
Iako je Jemeršić iskazivao neslogu banovom politikom, Hedervary ga je ipak proglasio župnikom. Navodno je pritom rekao: „Iako je Jemeršić naš politički protivnik, ja ga ipak štujem i danas ga imenujem župnikom Grubišnog Polja“. Također je Hedervary podizanjem zdravice za Jemeršića rekao da je idealist i da visoko uzdiže hrvatski barjak.
Jeste li znali, unutrašnjost Crkve sv. Josipa Godine 1905. oslikao je akademski slikar Rojnik iz Beča prema Jemeršićevoj zamisli.
U središtu grada Grubišnog Polja, kao svjedok vremena dostojanstveno stoji rimokatolička župna crkva sv. Josipa.
Od 1780. godine vlast u Habsburškoj Monarhiji preuzima Josip II., sin carice i kraljice Marije Terezije. Grubišno Polje je njegovom carskom Poveljom 1786. godine dobilo mogućnost održavanja sajmova, što je bio preduvjet za razvoj trgovačkog naselja. Jedan od sajmova održavao se na blagdan Sv. Josipa.
Prošlost Grubišnog Polja i crkve sv. Josipa možemo pratiti zahvaljujući Spomenici katoličke crkve od osnivanja grubišnopoljske župe 1782. godine. Spomenicu je započeo župnik Ivan Kelle. Prvih pedeset devet stranica pisano je latinskim, a kasnije hrvatskim jezikom. Prema Spomenici i matičnim knjigama, grubišnopoljskom župom od osnivanja 1782. godine rukovodili su mnogi zaslužni svećenici počevši s Vitusom Ramonjakom dok 1887. godine dolazi najpoznatiji po zaslugama, Ivan Nepomuk Jemeršić kao dvadeset i prvi župnik.
Jemeršić je središnja osoba zaslužna za daljnji razvoj mjesta i župne crkve.
Jemeršić kreće u obnovu crkve od 1902. do 1907. godine zahvaljujući dobrovoljnim prinosima naroda i župnikovih prijatelja. Crkvu je 1907. godine nakon unutarnje i vanjske obnove posvetio biskup dr. Ivan Krapac na blagdan Petra i Pavla i od tada se na taj dan obilježava posvećenje crkve. Crkvi je Jemeršić dao dograditi kapelu Majke Božje Lurdske te je nabavio crkveni inventar u tirolskom stilu. Godine 1905. akademski slikar Rojnik iz Beča oslikao je cijelu crkvu. Po Jemeršićevoj zamisli crkva odiše narodnim duhom što se vidi po natpisima, trobojnicama i šahovnicama.
U svetištu nalazi se glavni oltar sv. Josipa, a oltari sa strana posvećeni su Srcu Isusovom i Srcu Marijinom. Na desnoj strani nalazi se propovjedaonica s kipom sv. Mihaela na pokrovu. U kapelici Gospe Lurdske nedavnim pranjem zidova tijekom procesa restauracije otkrivena je slika sveca na jednoj strani i slika Isusova uzašašća na drugoj strani zida kraj spilje s Gospom.
Također se na zidovima kapele nalazi natpis kojim je ustanovljena svetkovina „Marinja“ posvećena Gospi i mramorna ploča s likom Ivana Nepomuka Jemeršića, trobojnicom te stihovima posvećenim župljanima. Na pjevalištu su 1930. godine nabavljene orgulje i harmonium.
Znate li zašto se ova ulica zove ''Jemeršićeva ulica''?
Godine 1913. vlastitim troškom Jemeršić je „podignuo“ drvored od župne crkve do centralnog groblja u mjestu. Drvored je služio za udobnost putnika koji dolaze i odlaze na mjesnu željezničku stanicu. Jemeršićeva ulica počinje od Crkve sv. Josipa u pravcu vile Moj mir i groblja, točaka koje su direktno povezane sa životom i djelom Ivana Nepomuka Jemeršića.
Znate li da se u Vili Moj mir nalazi autentična soba sa bibliotekom Ivana Nepomuka Jemeršića?
Sagrađena je 1920. godine umjesto Jemeršićeve vile „Živjela Hrvatska“ u Peratovici koju je prodao „amerikanskim Ličanima“ za svotu od „800 hiljada kruna“. Budući da se bavio književnim i prosvjetnim radom prikupio je novac pišući članke za brojne domaće i strane novine i izdavši 12 knjiga.
Vilu „Moj mir“ ostavio je časnim sestrama sv. Vinka Paulskog u dobrotvorne svrhe, za školu ili bolnicu ili odgajalište ženske mladeži. Jemeršićeva soba i danas stoji netaknuta kao odraz jednog vremena i duha čovjeka koji je u njoj obitavao.
Jeste li znali da se Župno groblje u Grubišnom Polju zove ''Mirogoj''?
Ivan Nepomuk Jemeršić nakon što je imenovan 1890. godine privremenim upraviteljem župe dao je preurediti župno groblje u Grubišnom Polju. Po uzoru na talijanska seoska groblja naručio je iz Ljubljane male boriće i zasadio ih naokolo groblja. Svojom rukom zasadio je preko tri tisuće borića.
Župno groblje nazvano je „Mirogoj“. Usred groblja bila je sagrađena kapelica u gotičkom stilu.
Jeste li znali da je ovo posljednja crpka za vodu engleskog tipa proizvodnje u ovom dijelu Europe?
Crpka za vodu iz 1957. posljednja je crpka engleskog tipa proizvodnje u ovom dijelu Europe. Između crpke i pošte nalazila se kuća u kojoj je 1957. rođen Siniša Leopold, dirigent Hrvatskog tamburaškog orkestra.
